

Kada se kupuje pelet, prvo pitanje koje skoro svako postavi je da li uzeti bukov ili čamov pelet. Mišljenja se razlikuju, a prodavci često hvale onu vrstu koju trenutno imaju na lageru. Istina je da obe vrste mogu biti odlične, ali se razlikuju po načinu sagorevanja, količini pepela i ponašanju u različitim pećima. U nastavku objašnjavamo te razlike jednostavno, kako biste izabrali pelet koji najbolje odgovara vašem grejanju.
Bukov pelet pravi se od piljevine i drvnog ostatka bukve, tvrdog listopadnog drveta kojeg u Srbiji ima u izobilju. Čamov pelet dobija se od četinara, najčešće jele, smrče i bora, koje narod jednim imenom zove čamovina. Drvna masa se usitnjava, suši i presuje pod velikim pritiskom u male valjčiće, bez dodavanja lepka. Ulogu vezivnog sredstva ima lignin, prirodna materija iz samog drveta. Kvalitetan pelet obe vrste pravi se od čiste drvne mase, bez kore, zemlje i hemijski tretiranog drveta. Razlike među njima potiču od prirodnih osobina same vrste drveta.
Na prvi pogled ove dve vrste se najlakše razlikuju po boji peleta. Bukov pelet je obično tamniji, u nijansama braon boje, dok je čamov svetliji, žućkast i blago sjajan. Čamov pelet ima prepoznatljiv miris smole i četinara, dok bukov miriše na suvo drvo. Boja ipak nije pouzdan pokazatelj kvaliteta, jer zavisi i od načina sušenja i vrste sirovine. Na pakovanju proizvođači obično navode od čega je pelet napravljen. Ako oznake nema, ne treba se oslanjati samo na izgled.
Mnogi veruju da bukov pelet greje jače, ali kada se uporedi kalorijska vrednost peleta po kilogramu, razlika je mala. Čamov pelet zahvaljujući smoli često ima neznatno veću toplotnu moć, dok je bukov gušći i sporije sagoreva. U praksi to znači da bukov pelet duže traje u ložištu i daje ujednačenu toplotu, dok čamov brže razvija plamen i temperaturu. Mnogo veći uticaj na toplotu ima vlažnost peleta nego vrsta drveta. Suv i kvalitetno presovan pelet obe vrste greje bolje od lošeg peleta bilo koje vrste. Zato je važnije proveriti kvalitet nego se voditi samo vrstom drveta.
Količina pepela jedna je od najvažnijih razlika. Čamov pelet po pravilu ostavlja manje pepela, jer četinari sadrže manje mineralnih materija. Bukov pelet može da ostavi nešto više pepela, naročito ako u sirovini ima kore. Manje pepela znači ređe čišćenje peći i manje nakupljanja naslaga u ložištu. Kod peći sa malim posudama za pepeo ova razlika se primetno oseća tokom zime. Kvalitetan pelet obe vrste ipak ostavlja veoma malo pepela, obično svega nekoliko šaka dnevno.
Čamov pelet se lakše pali zbog smole koja brzo hvata plamen. To je prednost kod peći koje se često gase i pale preko tajmera, jer paljenje traje kraće i troši manje struje za grejač. Bukov pelet sporije započinje sagorevanje, ali posle toga daje stabilan i dugotrajan plamen. Kod peći koje rade neprekidno danima ova razlika gotovo i ne postoji. Kod starijih ili slabije podešenih peći čamov pelet ponekad pomaže da se izbegnu problemi sa paljenjem. Proizvođač peći obično navodi koja vrsta peleta najbolje odgovara njegovom uređaju.
Česta je zabrinutost da smola u čamovom peletu lepi i prlja peć i dimnjak. Kod kvalitetnog peleta ovaj strah je uglavnom neosnovan, jer se smola tokom proizvodnje osuši i sagoreva zajedno sa drvetom. Problemi nastaju kada je pelet vlažan ili kada peć radi na preniskoj temperaturi, pa se stvaraju naslage čađi. Isto se može desiti i sa bukovim peletom lošeg kvaliteta. Redovno čišćenje ložišta i dimovodnih kanala sprečava nakupljanje naslaga, bez obzira na vrstu peleta. Pravilno podešena peć sagoreva obe vrste čisto.
Kod kotlova na pelet za centralno grejanje, koji rade dugo i sa većom snagom, mnogi korisnici biraju bukov pelet zbog sporijeg i dužeg sagorevanja. Ipak, savremeni kotlovi imaju automatsko doziranje i dovod vazduha, pa dobro rade i sa čamovim peletom. Važno je da se kotao podesi prema peletu koji se koristi, naročito kada se prelazi sa jedne vrste na drugu. Različita gustina i brzina sagorevanja zahtevaju drugačiju količinu peleta i vazduha. Pogrešno podešen kotao troši više i pravi više pepela. Ovo podešavanje najbolje je prepustiti serviseru.
Kod manjih peći na pelet u stanu ili dnevnom boravku, čistoća i količina pepela često su važniji od dužine sagorevanja. Mnogi korisnici zato biraju čamov pelet, jer ostavlja manje pepela i lepše gori, sa živim plamenom. Bukov pelet je dobar izbor za one koji žele ravnomernu toplotu i ređe dopunjavanje rezervoara. Kod peći sa staklom na vratima, čamov pelet često manje zaprlja staklo. Najbolje je probati obe vrste tokom sezone i pratiti kako se peć ponaša. Iskustvo sa sopstvenim uređajem uvek je najbolji savet.
Mešanje peleta različitih vrsta nije zabranjeno i ne oštećuje peć, ali može uticati na ravnomernost sagorevanja. Peć je obično podešena prema jednoj vrsti, pa mešavina može dati promenljiv plamen i povremeno više pepela. Neki korisnici namerno mešaju pelete kako bi dobili lakše paljenje čamovog i duže sagorevanje bukovog. Ako se to radi, najbolje je mešati ih u stalnom odnosu. Prelazak sa jedne vrste na drugu usred sezone ponekad zahteva manju korekciju podešavanja. Na tržištu postoji i mešani pelet, napravljen od više vrsta drveta.
Na kraju, kvalitet peleta mnogo je važniji od toga da li je bukov ili čamov. Dobar pelet treba da bude suv, čvrst, glatke i sjajne površine, sa malo prašine na dnu džaka. Ne sme da se mrvi u ruci, niti da nabubri kada se kvasi, jer to ukazuje na lošu presovanost. Sertifikati poput ENplus A1 potvrđuju da pelet ispunjava stroge standarde za vlagu, pepeo i čvrstoću. Stalni i proveren izvor peleta omogućava da peć bude podešena jednom i da radi bez iznenađenja. Najbolji pelet je onaj koji odgovara vašoj peći i ima ujednačen kvalitet iz džaka u džak.
Dnevna potrošnja peleta zavisi od snage peći, izolacije prostora, spoljne temperature i podešavanja. Manja peć za stan u prosečnim zimskim uslovima obično potroši od jednog do dva džaka dnevno, dok kotao za celu kuću može trošiti i više. Na jakom mrazu potrošnja raste, a u prelaznom periodu je znatno manja. Dobra izolacija i pravilno podešena temperatura mogu primetno da smanje potrošnju. Najpouzdaniji podatak dobija se praćenjem sopstvene potrošnje tokom prve sezone.
Pelet nema rok trajanja u klasičnom smislu, jer je reč o suvom drvetu koje ne propada. Ukoliko se čuva na suvom mestu, u neoštećenim džakovima, zadržava kvalitet i više godina. Problem nastaje kada pelet upije vlagu, jer tada nabubri, raspada se u piljevinu i loše sagoreva. Zbog toga se džakovi ne ostavljaju direktno na betonu ili zemlji, već na paletama. Pelet koji je stajao duže vreme dobro je proveriti pre upotrebe.
Kada se na dnu džaka nađe mnogo prašine i piljevine, uzrok je obično slabija presovanost ili neodgovarajuće rukovanje tokom transporta. Pelet koji je upio vlagu takođe se raspada i gubi oblik. Mala količina prašine je normalna, ali veća količina smanjuje kvalitet sagorevanja i može da zapuši pužni transporter u peći. Pre sipanja u rezervoar prašinu je dobro odvojiti. Kvalitetan pelet ostaje čvrst i u poslednjem džaku na paleti.
Boja peleta zavisi od vrste drveta i načina proizvodnje, a ne direktno od kvaliteta. Beli ili svetli pelet najčešće je od četinara, a tamniji od bukve ili drveta sušenog na višoj temperaturi. Svetla boja ukazuje na to da u sirovini nema kore, što je dobar znak, ali to nije pravilo. Tamni pelet može biti podjednako kvalitetan. Pouzdanije je proveriti čvrstoću, vlažnost, količinu pepela i sertifikat.
Preporuka za vrstu peleta obično se nalazi u uputstvu za upotrebu peći ili kotla, u delu o gorivu. Većina proizvođača zahteva pelet prečnika šest milimetara, kvaliteta A1 ili sličnog standarda, sa niskom vlažnošću. Pojedini proizvođači navode i da je garancija uslovljena upotrebom sertifikovanog peleta. Ako uputstvo nemate, podatke možete dobiti od prodavca peći ili ovlašćenog servisera. Korišćenje preporučenog peleta produžava vek uređaja.
